Feminizam

Feminizam – Jednakost polova

Feminizam je niz društveno-političkih pokreta i ideologija koje imaju za cilj da definišu i uspostave političku, ekonomsku, ličnu i društvenu jednakost polova. Feminizam smatra da društva daju prioritet muškoj tački gledišta i da se žene u tim društvima tretiraju nepravedno. Napori da se ovo promeni uključuju borbu protiv rodnih stereotipa. Kao i poboljšanje obrazovnih, profesionalnih i međuljudskih mogućnosti i ishoda za žene.

Feministički pokreti su vodili kampanju i nastavljaju da vode kampanju za prava žena. Uključujući pravo glasa, kandidovanje za javne funkcije, rad, jednaku platu, posedovanje imovine, obrazovanje, sklapanje ugovora, jednaka prava u braku i porodiljsko odsustvo. Feministkinje su takođe radile na obezbeđivanju pristupa kontracepciji, legalnim abortusima. I društvenoj integraciji i zaštiti žena i devojčica od silovanja, seksualnog uznemiravanja i nasilja u porodici. Promene ženskih standarda oblačenja i prihvatljivih fizičkih aktivnosti za žene takođe su deo feminističkih pokreta.

Mnogi naučnici smatraju da su feminističke kampanje glavna snaga iza velikih istorijskih društvenih promena za ženska prava. Posebno na Zapadu, gde su skoro univerzalno zaslužne za postizanje prava glasa žena, rodno neutralnog jezika, reproduktivnih prava za žene (uključujući pristup kontraceptivima i abortus). Kao i pravo na sklapanje ugovora i posedovanje imovine. Iako je feminističko zagovaranje uglavnom fokusirano na ženska prava, neke feministkinje se zalažu za uključivanje oslobođenja muškaraca u svoje ciljeve. Jer smatraju da su muškarcima takođe oštećene tradicionalne rodne uloge. Feministička teorija, koja je nastala iz feminističkih pokreta, ima za cilj da razume prirodu rodne nejednakosti ispitivanjem društvenih uloga žena i proživljenih iskustava. Feminističke teoretičarke su razvile teorije u različitim disciplinama kako bi odgovorile na pitanja koja se tiču roda.

feminizam

Feminizam – Pokreti

Brojni feministički pokreti i ideologije su se razvili tokom godina, zastupajući različita gledišta i političke ciljeve. Tradicionalno, od 19. veka, liberalni feminizam prvog talasa, koji je tražio političku i pravnu jednakost kroz reforme unutar liberalno-demokratskog okvira. Bio je u suprotnosti sa radničkim proleterskim ženskim pokretima koji su se vremenom razvili u socijalistički i marksistički feminizam. Koji je zasnovan na teoriji klasne borbe. Od 1960-ih, obe ove tradicije su takođe u suprotnosti sa radikalnim feminizmom. Koji je proizašao iz radikalnog krila feminizma drugog talasa i koji poziva na radikalno preuređenje društva kako bi se eliminisala muška nadmoć. Ujedinjeni liberalnošću, socijalistički i radikalni feminizam ponekad se nazivaju školama „velike tri“ feminističke misli.

Od kasnog 20. veka pojavili su se mnogi noviji oblici feminizma. Neki oblici, kao što je beli feminizam, kritikovani su jer uzimaju u obzir samo belce, srednju klasu, fakultetski obrazovane, heteroseksualne ili cisrodne perspektive. Ove kritike su dovele do stvaranja etnički specifičnih ili multikulturalnih oblika feminizma. Kao što su crnački feminizam i intersekcionalni feminizam. Neke feministkinje su tvrdile da feminizam često promoviše mizandriju i uzdizanje interesa žena iznad muških, i kritikuju radikalne feminističke pozicije kao štetne i za muškarce i za žene.

Feministicke knjige

Feminističke knjige su raznovrsna i važna kategorija literature koja istražuje iskustva, borbe i trijumfe žena kroz istoriju i širom sveta. Ove knjige se često fokusiraju na pitanja rodne ravnopravnosti, osporavanje patrijarhalnih normi i stereotipa. Kao i zalaganje za društvene, ekonomske i političke promene.

Jedna od najuticajnijih feminističkih knjiga svih vremena je „Drugi pol“ Simon de Bovoar. Objavljeno 1949. godine, ovo osnovno delo feminističke filozofije istraživalo je koncept ženskosti. I tvrdilo da žene nisu inherentno inferiorne u odnosu na muškarce. Već da su bile potlačene od strane patrijarhalnih društvenih struktura.

Još jedna klasična feministička knjiga je „The Feminine Mistique” Beti Fridan, objavljena 1963. Ova knjiga je zaslužna za podsticanje drugog talasa feminizma u Sjedinjenim Državama. I smatra se revolucionarnim delom u proučavanju rodnih uloga i ugnjetavanja žena. Fridanova knjiga dovela je u pitanje ideju da primarni cilj žene u životu treba da bude da se uda i ima decu. I tvrdi da žene moraju da ostvare sopstvene snove i ambicije.

Novije feminističke knjige uključuju „Loša feministkinja“ Roksane Gej. Koja istražuje složenost modernog feminizma i načine na koje se on ukršta sa rasom, seksualnošću i klasom. „Muškarci mi objašnjavaju stvari“ Rebeke Solnit je još jedna popularna feministička knjiga koja se bavi pitanjem mansplaininga. I načina na koji muškarci često govore nisko prema ženama i odbacuju njihove ideje i mišljenja.

Druge zapažene feminističke knjige uključuju „Svi treba da budemo feministi“ Čimamande Ngozi Adiči, „Sluškinjina priča“ Margaret Etvud, „Sister Outsider“ Odri Lord i „Sopstvena soba“ Virdžinije Vulf.

Feministička književnost nastavlja da se razvija i širi, sa novim glasovima i perspektivama koje se pojavljuju sve vreme. Bilo da istražuju ukrštanje rase i roda, osporavaju tradicionalne predstave o ženstvenosti ili se zalažu za reproduktivna prava i rodnu ravnopravnost, feminističke knjige nastavljaju da igraju vitalnu ulogu u oblikovanju diskursa o rodu i socijalnoj pravdi.

feminizam

Knjige o feminizmu

Feministička književnost je ogromno i višestruko polje koje obuhvata širok spektar žanrova, stilova i perspektiva. Neke feminističke knjige se fokusiraju na lična iskustva i narative, dok su druge više teorijske ili akademske prirode. Evo nekoliko dodatnih tačaka koje treba uzeti u obzir:

  • Feministička književnost ima bogatu istoriju koja datira vekovima unazad. Neki od najranijih feminističkih pisaca su Meri Vulstonkraft, koja je napisala „Opravdanje prava žene” 1792. i Virdžinija Vulf, čiji je esej „Sopstvena soba” objavljen 1929. godine.
  • Dok se feminizam tradicionalno povezivao sa ženskim pravima, ima i mnogo muških pisaca koji su doprineli feminističkom kanonu. Na primer, Bell Hooks, istaknuta feministička spisateljica i naučnica, tvrdila je da muškarci mogu i treba da budu saveznici u borbi za rodnu ravnopravnost.
  • Feministička literatura često istražuje ukrštanje roda sa drugim oblicima ugnjetavanja, kao što su rasizam, homofobija i nesposobnost. Ovaj intersekcionalni pristup priznaje da se rod ne može razumeti izolovano od drugih društvenih identiteta i iskustava.
  • Mnoge feminističke knjige su adaptirane u filmove, TV emisije i druge oblike medija. Na primer, „The Handmaid’s Tale” Margaret Atvud je adaptirana u popularnu TV seriju. Dok se memoari Rokane Gai „Hunger” pretvaraju u film.
  • U feminističkim krugovima traje stalna debata o ulozi muškaraca u pokretu. Kao i o odnosu između feminizma i drugih pokreta socijalne pravde. Neki pisci, kao što su Rebeka Solnit i Čimamanda Ngozi Adiči, zagovarali su inkluzivniji i intersekcionalniji pristup feminizmu. Dok su drugi tvrdili da muškarce treba isključiti iz feminističkih prostora i razgovora.

Feministička književnost je bogata i raznolika oblast koja je doprinela našem razumevanju roda, moći i socijalne pravde. Bez obzira da li ste zainteresovani za lični narativi, teorijske debate ili politički aktivizam, sigurno će postojati feministička knjiga koja govori o vašim interesima i zabrinutostima.

Feminizam za početnike

Knjiga ,,Feminizam za početnike“ Sandre Silađev bavi se temama koje autorka smatra važnim i nedovoljno obrađenim. Žensko pitanje, ženska prava i ženska sloboda. Ponovo u formi stripa, uz koautora strip-crtača Dušana Stokića, koji je vispreno nadogradio njen rad bezbrojnim urnebesno duhovitim i subverzivnim detaljima. U ovoj neklasičnoj formi, a, opet, s idejom duhovitog priručnika koji svaki čitalac može da razume a da se težina i ozbiljnost teme ne zanemari.

Sandra Silađev je među retkim autorkama u Srbiji, možda i na Balkanu, koja je u pop-kulturu uključila teme i motive vezane za osobe sa smetnjama u razvoju, osobe sa invaliditetom, obespravljene i ponižavane. I iskreno i hrabro govori o problemima savremenog društva i međuljudskim odnosima. Ona u prvi plan ističe istinske ljudske vrednosti na izuzetno kreativan i duhovit način. Zato se ovaj strip takođe može smatrati njenim pionirskim poduhvatom.

Široki auditorijum upoznao ju je pod imenom Dinja. Popularnost je brzo stekla, gotovo preko noći, na Instagramu, a gledali smo je kao uspešnu glumicu u televizijskoj seriji. Na velika vrata javnog života ušla je ne samo kao internet senzacija već i kao osoba koja ne pristaje na kompromise, jer se čitav njen rad zasniva na pobuni. Iako neki smatraju da se bavi previše ženskim temama, a neki da je na muškoj strani. Svi koji razumeju njen smisao za humor znaju da je ona zapravo protiv podela svih vrsta. Njeni likovi su sa društvene margine, autsajderi, ali i obični ljudi, a situacije često bizarne i ponekad trivijalne.

Sandra je aktivistkinja u srcu. Njeni aktivistički satirični video-ispadi naveli su mnoge da preispitaju ozbiljne društvene probleme, ili da se na one manje ozbiljne osvrnu s osmehom. Ona se hrabro suočava s ukorenjenim društvenim stereotipima, onim što je okružuje i zbunjuje, provocira, šokira, plaši, rastužuje, ljuti i zasmejava…

feminizam

Feminizam knjige

Feministička literatura je odigrala ključnu ulogu u podizanju svesti o pitanjima kao što su seksualno uznemiravanje, reproduktivna prava i rodno zasnovano nasilje. Knjige poput „The Vagina Monologis” Eve Ensler i „Not That Bad” koju je uredila Rokane Gai pomogle su da se prekine tišina oko ovih tema i stvori prostor za žene da podele svoja iskustva i zalažu se za promene.

Mnoge feminističke knjige su napisale žene u boji, koje donose jedinstvene perspektive i uvide u feministički pokret. Na primer, „Sestra autsajderka” Odre Lord i „Crna feministička misao” Patrišije Hil Kolins istražuju načine na koje se rasa, pol i seksualnost ukrštaju da bi oblikovali žensko iskustvo ugnjetavanja i otpora.

Poslednjih godina došlo je do porasta interesovanja za feminističku naučnu fantastiku i spekulativnu fantastiku. Knjige poput Oktavije Batler „Kindred“ i N.K. Džemisinova „Peta sezona“ koristi konvencije naučne fantastike i fantazije da istražuje teme moći, identiteta i društvene pravde.

Feministička literatura je takođe pomogla popularizaciji koncepata kao što su intersekcionalnost i rodna fluidnost. Na primer, esej Kimberle Krenšo „Demarginalizacija preseka rase i pola“ uveo je koncept intersekcionalnosti u feministički diskurs, dok su radovi poput „Odmetnika roda“ Kejt Bornštajn i „Devojka za bičenje“ Džulije Serano pomogli da se ospori tradicionalni binarni identitet rodnog identiteta. i izražavanje.

Feminističke knjige su često na čelu debata oko slobode govora, cenzure i intelektualne slobode. Neke knjige, poput „The Color Purple“ Alice Valker i „Bastard Out of Carolina“ Dorothi Allison, zabranjene su ili osporene zbog prikaza seksualnog nasilja ili LGBT tema.

Feministička književnost nastavlja da bude živopisno i važno polje koje se bavi nekim od najhitnijih pitanja našeg vremena. Bilo da ste zainteresovani za lična iskustva pojedinih žena, teorijske debate feminističkih naučnika ili politički aktivizam feminističkih pokreta, sigurno će postojati feministička knjiga koja govori o vašim interesima i zabrinutostima.

Feminizam za početnike

Neke ljude već sama reč „feminizam“ asocira na bespoštedni rat među polovima. Na muškobanjaste, ratoborne žene koje preteruju u borbi za sopstvena prava. Pri čemu se, neosnovano i površno, podrazumeva da između feministkinja i ženstvenosti mora stajati znak jednakosti.

Knjiga ,,Feminizam za početnike“ na uzbudljiv, zanimljiv, dokumentovan način razbija sve predrasude. Tretirajući feministički pokret u istorijskom, socioločkom, etičkom kontekstu. I to od najstarijih vremena, preko perioda Francuske revolucije, sve do sedamdesetih godina prošlog veka (vremena eksplozije ženskog oslobađanja u Evropi i Americi). Kao i osamdesetih (vreme regresija nastalo zahvaljujući konzervativnim vladama R. Regana i M. Tačer) i devedesetih (vreme licemerja i hipokrizije).

Ovo je knjiga o nekim hrabrim, odlučnim, pametnim ženama. Koje su se, stigavši pri tom da budu i dobre majke, supruge, umetnice, naučnice, odvažile da krenu u dugu, iscrpljujuću borbu. Čiji su rezultati doneli toliko dobra svima – i muškarcima i ženama. Knjiga pruža ideološki neopterećen, hronološki uvid u uzbudljivu istoriju pokreta za prava žena. Otvoreno iznoseći sve teškoće sa kojima su se žene, ali i neki samosvesni i odgovorni muškarci, susretali u borbi sa nepravdom i primitivizmom.

Terminologija

feminizam

Meri Vulstonkraft mnogi vide kao osnivačicu feminizma zbog njene knjige iz 1792. godine. Pod naslovom Otvrdnjavanje prava žene u kojoj ona tvrdi da su klasa i privatna svojina osnova diskriminacije žena i da su žene koliko i muškarci trebale jednaka prava. Šarl Furije, utopistički socijalista i francuski filozof, pripisuje se da je skovao reč „feminizam“ 1837. godine. Reči „feminisme“ („feminizam“) i „feministe“ („feministkinja“) prvi put su se pojavile u Francuskoj i Holandiji 1872, Velikoj Britaniji 1890-ih i Sjedinjenim Državama 1910. Oksfordski rečnik engleskog jezika datira prvo pojavljivanje na engleskom u ovom značenju iz 1895. godine.

U zavisnosti od istorijskog trenutka, kulture i zemlje, feministkinje širom sveta imale su različite uzroke i ciljeve. Većina zapadnih feminističkih istoričara tvrdi da sve pokrete koji rade na ostvarivanju prava žena treba smatrati feminističkim pokretima. Čak i kada nisu (ili ne) primenjuju taj termin na sebe. Drugi istoričari tvrde da bi termin trebalo da bude ograničen na moderni feministički pokret i njegove potomke. Ovi istoričari koriste oznaku „protofeminista“ da opisuju ranije pokrete.

Teorija feminizma

Teorija feminizma je proširenje feminizma na teorijska ili filozofska polja. Obuhvata rad u različitim disciplinama, uključujući antropologiju, sociologiju, ekonomiju, ženske studije, književnu kritiku, istoriju umetnosti, psihoanalizu i filozofiju. Feministička teorija ima za cilj razumevanje rodne nejednakosti i fokusira se na rodnu politiku, odnose moći i seksualnost. Dok pruža kritiku ovih društvenih i političkih odnosa, veliki deo feminističke teorije se takođe fokusira na promociju ženskih prava i interesa. Teme koje se istražuju u feminističkoj teoriji uključuju diskriminaciju, stereotipe, objektivizaciju (naročito seksualnu objektivizaciju), ugnjetavanje i patrijarhat. U oblasti književne kritike, Elejn Šouolter opisuje razvoj feminističke teorije kao tri faze. Prvu ona naziva „feminističkom kritikom“, u kojoj feministička čitateljka ispituje ideologije iza književnih pojava. Drugi Shovalter naziva „ginekritikom“, u kojoj je „žena proizvođač tekstualnog značenja“. Poslednju fazu ona naziva „teorijom roda“, u kojoj se „istražuju ideološki natpisi i književni efekti sistema pol/rod“.

Ovo je paralelno 1970-ih od strane francuskih feministkinja. Koje su razvile koncept ecriture feminine (što se prevodi kao „žensko ili žensko pisanje“). Helene Cikous tvrdi da su pisanje i filozofija falocentrični i da zajedno sa drugim francuskim feministkinjama. Kao što je Luce Irigarai, naglašavaju „pisanje iz tela“ kao subverzivnu vežbu. Rad Julije Kristeve, feminističke psihoanalitičarke i filozofke, i Brahe Etinger, umetnice i psihoanalitičarke, uticao je na feminističku teoriju uopšte. A posebno na feminističku književnu kritiku. Međutim, kako ističe naučnica Elizabet Rajt, „nijedna od ovih francuskih feministkinja se ne svrstava u feministički pokret kakav se pojavio u anglofonskom svetu“. Novija feministička teorija, poput one Lize Lusil Ovens, se koncentrisala na karakterizaciju feminizma kao univerzalnog pokreta za emancipaciju.

simbol feminizma

Pokreti i ideologije feminizma

Feminizam je širok i višestruki pokret koji obuhvata niz ideologija i pristupa. Evo nekih od glavnih pokreta i ideologija feminizma:

  • Liberalni feminizam: Ovo je najstariji i najčešći oblik feminizma. Zalaže se za rodnu ravnopravnost u okviru postojećih društvenih i političkih struktura. Liberalne feministkinje se obično fokusiraju na pravne i političke promene koje bi eliminisale diskriminaciju zasnovanu na polu i obezbedile jednake mogućnosti za muškarce i žene.
  • Radikalni feminizam: Ovaj pristup vidi rodnu nejednakost kao duboko usađenu u patrijarhalne strukture moći i zalaže se za fundamentalne društvene i političke promene. Radikalne feministkinje vide rod kao osnovnu podelu koja oblikuje sve aspekte ljudskog iskustva i nastoje da potpuno uklone rodne uloge i norme.
  • Socijalistički feminizam: Ovaj pristup vidi rodnu nejednakost kao blisko povezanu sa ekonomskim i klasnim oblicima ugnjetavanja. Socijalističke feministkinje tvrde da rodno ugnjetavanje ne može biti eliminisano bez rješavanja ekonomskih i političkih sistema koji ga održavaju, i zalažu se za pravedniju raspodjelu bogatstva i resursa.
  • Ženizam: Ovo je oblik feminizma koji je posebno fokusiran na iskustva crnih žena. Žene nastoje da usredsrede iskustva i perspektive crnkinji u svom aktivizmu i učenosti, i vide da su njihove borbe duboko isprepletene sa borbama drugih marginalizovanih grupa.
  • Eko-feminizam: Ovaj pristup vidi eksploataciju žena i eksploataciju prirodnog okruženja kao međusobno povezane oblike ugnjetavanja. Ekofeministi tvrde da su i patrijarhalne strukture moći i kapitalistički ekonomski sistemi odgovorni za uništavanje životne sredine i rodnu nejednakost. I zalažu se za održivije i pravednije društvo.
  • Intersekcionalni feminizam: Ovaj pristup priznaje da se rod ne može razumeti izolovano od drugih oblika identiteta i ugnjetavanja. Kao što su rasa, klasa, seksualnost i sposobnosti. Intersekcionalne feministkinje nastoje da shvate kako se različiti oblici ugnjetavanja ukrštaju i međusobno deluju. Kako bi oblikovali individualna iskustva moći i privilegija, i zalažu se za inkluzivniji i raznovrsniji feministički pokret.

Feminizam i seksualnost

Feministički pogledi na seksualnost variraju i razlikuju se u zavisnosti od istorijskog perioda i kulturnog konteksta. Feministički stavovi prema ženskoj seksualnosti krenuli su u nekoliko različitih pravaca. Pitanja kao što su seksualna industrija, seksualna zastupljenost u medijima i pitanja u vezi sa pristankom na seks u uslovima muške dominacije bila su posebno kontroverzna među feministkinjama. Ova debata je kulminirala kasnih 1970-ih i 1980-ih, u onome što je postalo poznato kao feministički seksualni ratovi. Anti-pornografski feminizam se suprotstavio seks-pozitivnom feminizmu, a delovi feminističkog pokreta bili su duboko podeljeni ovim debatama. Feministkinje su zauzele različite stavove o različitim aspektima seksualne revolucije od 1960-ih i 70-ih godina. Tokom 1970-ih, veliki broj uticajnih žena je prihvatio lezbejke i biseksualne žene kao deo feminizma.

Mišljenja o seks industriji su različita. Feministkinje koje su kritične prema seks industriji generalno je vide kao rezultat eksploatacije patrijarhalnih društvenih struktura koje jačaju seksualne i kulturne stavove saučesnike u silovanju i seksualnom uznemiravanju. Alternativno, feministkinje koje podržavaju barem deo seks industrije tvrde da ona može biti medij feminističkog izražavanja i sredstvo za žene da preuzmu kontrolu nad svojom seksualnošću. Za poglede feminizma na muške prostitutke pogledajte članak o muškoj prostituciji.

tipovi feminizma

Feminizam i potvrđivanje ženske seksualne autonomije

Za feministkinje, pravo žene da kontroliše sopstvenu seksualnost je ključno pitanje. Feministkinje kao što je Catharine MacKinnon tvrde da žene imaju vrlo malo kontrole nad sopstvenim telima. Pri čemu žensku seksualnost u velikoj meri kontrolišu i definišu muškarci u patrijarhalnim društvima. Feminizam tvrdi da je seksualno nasilje koje počine muškarci često ukorenjeno u ideologijama muških seksualnih prava. i da ovi sistemi ženama daju vrlo malo legitimnih opcija da odbiju seksualni napredak. Feminizam takođe tvrdi da u svim kulturama, na ovaj ili onaj način, dominiraju ideologije koje u velikoj meri uskraćuju ženama pravo da odlučuju o tome kako da izraze svoju seksualnost. Jer muškarci pod patrijarhatom osećaju pravo da definišu seks prema sopstvenim uslovima.

Ovo pravo može imati različite oblike, u zavisnosti od kulture. U nekim konzervativnim i religioznim kulturama brak se smatra institucijom koja zahteva da žena bude seksualno dostupna u svakom trenutku. Praktično bez ograničenja. Zato se prisiljavanje ili prinuda na seks nad ženom ne smatra zločinom. Pa čak ni nasilnim ponašanjem. U liberalnijim kulturama, ovo pravo ima oblik opšte seksualizacije cele kulture. Ovo se odigrava u seksualnoj objektivizaciji žena, pri čemu pornografija i drugi oblici seksualne zabave stvaraju fantaziju da sve žene postoje samo za muško seksualno zadovoljstvo. I da su žene lako dostupne i žele da se upuste u seks u bilo kom trenutku, sa bilo kojim muškarcem. Pod muškim uslovima. Godine 1968, feministkinja Anne Koedt je u svom eseju Mit o vaginalnom orgazmu tvrdila da biologija žene i orgazam klitorisa nisu bili pravilno analizirani i popularizovani. Jer muškarci „dožive orgazam u suštini trenjem o vaginu“, a ne klitoralnom području.

Pro-feminizam

Pro-feminizam je podrška feminizmu bez impliciranja da je pristalica članica feminističkog pokreta. Termin se najčešće koristi za muškarce koji aktivno podržavaju feminizam. Aktivnosti profeminističkih muških grupa uključuju rad protiv nasilja sa dečacima i mladićima u školama. Nuđenje radionica o seksualnom uznemiravanju na radnim mestima, vođenje kampanja obrazovanja u zajednici i savetovanje muških počinilaca nasilja. Profeministički muškarci takođe mogu biti uključeni u zdravlje muškaraca, aktivizam protiv pornografije, uključujući zakone protiv pornografije, studije za muškarce i razvoj nastavnih planova i programa za rodnu ravnopravnost u školama. Ovaj rad je ponekad u saradnji sa feministkinjama i ženskim službama. Kao što su krizni centri za nasilje u porodici i silovanja.

slika

Antifeminizam i kritika feminizma

U 19. veku, anti-feminizam je uglavnom bio usmeren na protivljenje ženskom pravu glasa. Kasnije su protivnici ulaska žena u institucije visokog obrazovanja tvrdili da je obrazovanje preveliko fizičko opterećenje za žene. Druge anti-feministkinje su se protivile ulasku žena u radnu snagu, ili njihovom pravu da se pridruže sindikatima, da sede u poroti, ili da dobiju kontrolu rađanja i kontrolu svoje seksualnosti.

Neki ljudi su se protivili feminizmu na osnovu toga što veruju da je u suprotnosti sa tradicionalnim vrednostima ili verskim uverenjima. Antifeministkinje tvrde, na primer, da je društveno prihvatanje razvoda i neudatih žena pogrešno i štetno. Kao i da su muškarci i žene suštinski različiti i da stoga njihove različite tradicionalne uloge u društvu treba zadržati. Druge antifeministkinje protive se ulasku žena u radnu snagu, političke funkcije i proces glasanja. Kao i smanjenju muškog autoriteta u porodicama.

Pisci kao što su Kamil Palja, Kristina Hof Somers, Džin Betke Elštajn, Elizabet Foks-Dženoveze, Liza Lusil Ovens i Dafne Patai protive se nekim oblicima feminizma, iako se identifikuju kao feministkinje. Oni tvrde, na primer, da feminizam često promoviše mizandriju i uzdizanje interesa žena iznad muških. I kritikuju radikalne feminističke pozicije kao štetne i za muškarce i za žene. Daphne Patai i Noretta Koertge tvrde da se termin „antifeministkinja“ koristi da bi se ućutkala akademska debata o feminizmu. Liza Lusil Ovens tvrdi da su određena prava koja se protežu isključivo na žene patrijarhalna. Jer oslobađaju žene od vršenja ključnog aspekta njihove moralne slobode.

Zaključak – Feminizam

U zaključku, feminizam je širok i višestruki pokret koji je napravio značajne korake ka postizanju rodne ravnopravnosti i izazivanju patrijarhalnih struktura moći. Feministkinje su se borile za pravne i političke promene, kao i temeljne društvene i kulturne transformacije, koje imaju za cilj eliminisanje rodno zasnovane diskriminacije i promovisanje prava i mogućnosti žena i marginalizovanih grupa.

Feminizam je takođe evoluirao da bi prepoznao intersekcionalnost različitih oblika ugnjetavanja, uključujući rasu, klasu, seksualnost i sposobnosti, i nastoji da stvori inkluzivniji i raznolikiji pokret koji centrira iskustva i perspektive svih pojedinaca. Iako ima još mnogo posla koji treba da se uradi na postizanju istinske rodne ravnopravnosti i demontiranju patrijarhalnih struktura moći, feminizam je i dalje vitalna i neophodna snaga za društvene i političke promene.

skulpture

Ukoliko posedujete antikvitete koje želite da prodate, možete pogledati koje sve predmete otkupljujemo na : OTKUPLJUJEMO – Antikvarnica Beograd – Belgrade Antiques.