Realizam predstavlja realnu sliku društva
Realizam u likovnoj umetnosti je pravac koji teži postizanju realnosti. Smešten je u drugu polovinu XIX veka. Cilj realizma je što vernije prikazivanje oblika ili zbivanja bez sitnih detalja i teži za što većom objektivnošću. Naglasak je na naturalizmu. Realizam ima za cilj da prikaže savremeni život, bez osvrtanja na istoriju, mitologiju i srednji vek.
Krupne ekonomske i društvene promene i razvoj pozitivizma uzrokovao je novu ulogu umetnosti – odražavanje društvene stvarnosti. Novi pogledi na umetnost primenjeni na slikarstvo značili su da slikari imaju u zadatak da prikažu savremeni svet i život. Odbacujući religijsku, mitološku i alegorijsku tematiku. Najveći predstavnik realističkog slikarstva Gistav Kurbe izrazio je ove težnje sledećim rečima: „Ne slikam anđele, jer ih ne vidim.“ Realizam u slikarstvu donosi nove teme i motiv. A to je društvena nepravda koju trpe radnici i seljaci. Dok je realistička obrada bila poznata i ranije u španskom i holandskom slikarstvu.
Realizam kao umetnički pokret je prvi put počeo u Francuskoj ranih 1850-ih nakon revolucije. Pokret je započeo kao odgovor i odbacivanje romantizma, preovlađujućeg umetničkog i književnog pokreta tog vremena. Romantizam je, uporedo, bio sve u vezi sa egzotičnom tematikom, preteranim emocijama i pojačanom dramom. Dok je umetnost realizma nameravala da prikaže savremeni život onakvim kakav je zaista bio. Realizam je kao temu koristio normalne ljude iz svih društvenih klasa u savremenim, svakodnevnim situacijama. Umetnici su se trudili da te ljude predstave na istinit i tačan način, ne prećutkivajući neprijatnije aspekte života. Realizam se takođe fokusirao na šire teme kao što je društvena klima koju je donela industrijska revolucija.
Najznačajniji predstavnici realizma u slikarstvu su Gistav Kurbe, Ilja Rjepin. A sa prostora bivše Jugoslavije Paja Jovanović, Uroš Predić, Đorđe Krstić, Vlaho Bukovac i braća Šubić.

Realizam i industrijska revolucija
Realizam je bio pod uticajem mnogih promena u društvu i tehnološkog napretka koje je donela industrijska revolucija. Pojava fotografije i njene sposobnosti da precizno i brzo uhvati predmet pod pomnim posmatranjem takođe je uticala na realističko slikarstvo. Ovo je takođe popularisalo fotografiju kao stil predstavljanja koji je viđen kao objektivniji i iskreniji prikaz savremenih ljudi i događaja.
Reprezentacija radničke klase od strane umetnika realista, takođe je bila kritika vrednosti visokog društva. Predmeti koje je umetnička tradicija ranije odbacivala, kao što su radnici prikazani na slici Gustava Kurbea iz 1849. Kamenolomci, sada su uzdignuti radom umetnika realista.
Naturalizam kao podžanr realizma
Kasnije u 19. veku, naturalizam se pojavio kao umetnički pokret inspirisan realizmom u svom prikazu stvarnih životnih subjekata bez idealizacije. Prirodnjačka škola mišljenja, iako je usko povezana sa konceptualnom pretpostavkom realizma, favorizovala je prikazivanje subjekata u prirodi, a ne u urbanom životu. Mnogi od istih ruralnih pejzaža pojavljuju se u prirodnjačkim umetničkim delima, međutim, subjekti slika su češće prikazani u prirodi, a ne u gradu.
Slikarstvo na pleneru (francuski za „na otvorenom”) revolucionisalo je umetničku praksu mnogih umetnika. Ovaj metod je postao popularan među umetnicima, jer im je davao veću fleksibilnost nego što su imali kada su radili u studiju. Slikanje na pleneru omogućilo je umetnicima veću mobilnost i produženi pristup svojim temama, posebno u prirodi. Takođe je stvorio veći i autentičniji osećaj veze između umetnika i njegovog predmeta. Jer se slikanje često radilo u prirodi i pod njihovim neposrednim posmatranjem. Naturalizam i slikarstvo na pleneru podstakli su stalno poštovanje prirode u umetnosti i na kraju uticali na preokret ka impresionizmu kasnije u 19. i 20. veku.
Slikari realizma
Jedan od najslavnijih umetnika realizma u istoriji umetnosti je Žan-Fransoa Milet. Njegovo impresivno realističko platno, The Gleaners, prikazuje tri žene iz radničke klase pognute, koje brinu o zemlji. Druge ključne ličnosti pokreta francuskog realizma bili su Onore Domije, Žan Batist Kamil Koro i Žil Bastijen Lepaž. Međutim, pravi pionir realizma nesumnjivo je bio francuski slikar Gistav Kurbe. Čije najpoznatije delo, „Sahrana u Ornanu“, sada visi u Musee D’Orsay u Parizu.
Kurbeove slike dovele su u pitanje tradiciju istorijskog slikarstva, a samim tim i uspostavljenu hijerarhiju slikarstva koju je uspostavila Akademija. On je slikao prave radne ljude iz svog kraja na ogromnim platnima koja su obično rezervisana za uzvišene ličnosti iz klasične istorije. I na taj način uzdigao ove obične ljude u isti status. Dok je njegov raniji stil bio sumoran sa tehnikom starih majstora u smislu preciznosti i sofisticiranosti, Kurbeov kasniji rad otišao je korak dalje u odbacivanju romantizma. U svojoj slici iz 1849. Kamenolomci, podriva tradicionalnu predstavu o harmoničnom odnosu čoveka i prirode. Tu bira da prikaže iscrpljujuće i ponavljajuće zadatke koje obavljaju radnici u ovom nemilosrdnom prirodnom okruženju.
Po njemu realizam ima svrhu da ukaže na socijalne nepravde koje trpe seljaci i radnici. A ne da prikazuje istorijsko slikarstvo, koje je bilo na prvom mestu u hijerarhiji Akademije. On je slikar svoje epohe, samo onoga vremena u kome živi. Do tog momenta umetnici idealizuju prirodu. Ali realizam, naprotiv, predstavlja traumatične i banalne situacije. Optužuju ga da uvodi estetiku ružnog. Slike Gustava Kurbea su u potpunoj suprotnosti u odnosu na vladajuće standarde slikarstva. Tada se prvi put razdvajaju zvanični stavovi Akademije i oni nezvanični. 1855. godine trebalo je da Pariz postane centar svetske izlobe. Gustav Kurbe je doneo 40 slika komisiji i oni su sve odbili.

Realizam u likovnoj umetnosti
Realizam u slikarstvu je bio reakcija na beg romantičara u egzotiku i literarne tendencije umetnosti. Realisti su bili stimulisani važnošću nauke. A u želji da izbegnu da budu pretenciozni, nastojali su da prikažu svet onakvim kakvim ga vidi običan čovek. Kada je u pitanju realizam slikarstvo je moglo verodostojnije da prikaže stvarnost i svet ljudi u kojem žive.
Slikovni realizam van Francuske je možda najbolje bio zastupljen u 19. veku u Sjedinjenim Državama. Tu su moćne i ekspresivne slike Vinsloua Homera sa morskim subjektima. Kao i portreti Tomasa Ikinsa, scene plovidbe i druga dela iskreni, nesentimentalni i oštro posmatrani zapisi savremenog života.
Realizam je bio posebna struja u umetnosti 20. veka. Proizašao iz želje umetnika da predstave iskrenije, traženije i neidealizovanije poglede na svakodnevni život. I iz njihovih pokušaja da iskoriste umetnost kao sredstvo za društvenu i političku kritiku. U prvu kategoriju spadaju grubi, skicirani, gotovo novinarski prizori nemirnog urbanog života grupe američkih slikara, poznatih kao Osam. Nemački umetnički pokret poznat kao Nova objektivnost, s druge strane, radio je u realističkom stilu. Tako je izražavao cinizam i razočaranje u periodu posle Prvog svetskog rata u Nemačkoj. Pokret iz ere depresije poznat kao soc-realizam usvojio je sličan oštar i direktan realizam u svojim prikazima nepravde. Kao i zla američkog društva tokom tog perioda.
Socijalistički realizam, koji je bio zvanično sponzorisana marksistička estetika u Sovjetskom Savezu, od ranih 1930-ih do raspada te zemlje 1991. godine, zapravo nije imao mnogo veze sa realizmom. Iako je navodno bio verno i objektivno ogledalo života. Njena „istinitost“ je bila potrebna da služi ideologiji i propagandnim potrebama države. Socijalistički realizam je generalno koristio tehnike naturalističke idealizacije, da stvori portrete neustrašivih radnika i inženjera. Oni su bili zapanjujuće slični i po svom herojskom pozitivizmu i po nedostatku životnog kredibiliteta.
Slikari realisti
Gistav Kurbe je bio prvi umetnik koji je samosvesno proklamovao i praktikovao realizam. Nakon što je njegovo ogromno platno „Atelje” (1854–55) odbijeno na Ekposition Universelle 1855. godine, umetnik ga je izložio i ostala dela pod oznakom „Realizam, G. Kurbe” u posebno izgrađenom paviljonu. Slike poput njegovog Sahranjivanja u Ornanu (1849) i Kamenolomaca (1849), koje je izložio u Salonu 1850–51, već su šokirale javnost i kritičare iskrenom i neukrašenim stlom, kojim su prikazivale skromne seljake i radnike. Činjenica da Kurbe nije veličao svoje seljake već ih je smelo i oštro predstavljao, izazvala je burnu reakciju u svetu umetnosti.
Stil i tema Kurbeovog rada izgrađeni su na terenu koje su već srušili slikari Barbizonske škole. Teodor Ruso, Šarl Fransoa Dobinji, Žan Fransoa Mile i drugi početkom 1830-ih nastanili su se u francuskom selu Barbizon. Sa ciljem da verno reprodukuju lokalni karakter pejzaža. Iako je svaki barbizonski slikar imao svoj stil i specifična interesovanja, svi su u svojim radovima naglašavali jednostavne i obične, a ne grandiozne i monumentalne aspekte prirode. Okrenuli su se od melodramatske slikovitosti i slikali čvrste, detaljne forme koje su bile rezultat pažljivog posmatranja. U delima kao što je The Vinnover (1848), Milet je bio jedan od prvih umetnika koji je portretisao seljačke radnike sa veličinom i monumentalnošću do sada rezervisanim za važnije ličnosti.
Drugi veliki francuski umetnik koji se često povezuje sa realističkom tradicijom je Onore Domije. Crtao je satirične karikature francuskog društva i politike. Pronašao je svoje heroje i heroine iz radničke klase i svoje zlobne advokate i političare u sirotinjskim četvrtima i ulicama Pariza. Svoju veštinu karikaturiste koristio je direktno u službi političkih ciljeva. Domije je koristio energičan linearni realizam. Kao i smelo naglašene realistične detalje i gotovo skulpturalnu obradu forme, kako bi kritikovao nemoral i ružnoću koju je video u francuskom društvu.

10 najpoznatijih slika realizma
Jedan od najpoznatijih umetničkih stilova u istoriji poznat je kao realizam. Pokret je započet oko 1850. godine nakon što su mnogi umetnici tokom ovog perioda nastojali da prikažu život onakvim kakav je zaista bio umesto da ulepšaju scene i događaje na način koji je iskrivio stvarnost.
Realizam je omogućilo umetnicima da u velikoj meri usredsrede svoje radove na stvari koje su ranije zanemarivali drugi umetnički stilovi i žanrovi. Mnogi umetnici realizma posmatraju svoj rad kao metod za informisanje šire javnosti o različitim okolnostima i društvenim promenama. Koje inače ne bi bile iznete na videlo. Bili su poznati po svojoj sposobnosti da prikažu svet onakvim kakav zaista jeste. Iako su mnogi tadašnji umetnički kritičari videli da su njihove slike grube i da sadrže osećaj sirove. To jest grube tačnosti koje su često bile nepoželjan prizor za gledanje.
Realizam je bio suptilan, ali direktan otklon od romantizma, koji je bio umetnički pokret koji mu je prethodio. Umesto da slikaju scene i figure na način koji je veličao život kakav je bio u Evropi u to vreme, oni su svojim talentom skrenuli pažnju javnosti na različite istine. Koje će kasnije pomoći da dođe do promena u nekim oblastima društva. Ne može se poreći da je realizam jedan od najzanimljivijih i najfascinantnijih pokreta u istoriji. Evo 10 najpoznatijih slika realizma ikada stvorenih.
Koje su poznate slike realizma?
Ovo su neke od najpoznaijih umetničkih slika realizma:
1. Realizam -Gleaners od Žan-Fransoa Milet-a
Slikari realisti su često prikazivali život kao što je bio za svakodnevnu osobu u francuskom društvu. Realizam je u tome zaista zaživeo. Žan-Fransoa Milet je bio najpoznatiji po svojoj sposobnosti da prikaže normalne ljude koji se bave svakodnevnim aktivnostima. Poput posla, kućnih poslova ili čak uživanja u slobodnom vremenu jedni s drugima.
Njegova slika pod nazivom The Gleaners je delo koje možda najbolje obuhvata sve o pokretu realizma u jednoj slici na platnu.
Ova slika iz 1857. je jedno u nizu od tri dela koja se fokusiraju na seljanke koje se bave svojim svakodnevnim poslovima. U ovom slučaju, one sakupljaju ostatke useva koji se smatraju ostacima koje su ostavili oni koji su radili početnu žetvu.
Prikazuje ono što se široko smatra najnižim rangom francuskog društva. Miletov rad je bio široko kritikovan od strane nekih umetničkih kritičara u to vreme. Jer je prikazivao suprotno od onoga što su mnogi na umetničkoj sceni smatrali vrednim njihovog razmatranja i pažnje.
Blage boje slike kao da odražavaju svakodnevnu prirodu života ove tri seljanke. Ovakva dela su dovela pokret realizma do pune pažnje javne sfere jer mnogi aristokratski građani Francuske uglavnom nisu bili upoznati sa teškoćama koje je prosečna osoba morala da izdrži.

2. Nighthawks – Edward Hopper
Realizam je trajao više od sto godina, ali je opšta tema ovog stila slikarstva uglavnom ostala nepromenjena.
Edvard Hoper je možda najpoznatiji po svojoj slici Noćni jastrebovi. Ona se smatra jednom od najprepoznatljivijih američkih slika ikada napravljenih.
Nastalo je 1942. godine. Ovo delo prikazuje scenu koja je bila tipična za unutrašnjost Amerike tokom 1940-ih. Bilo je to vreme kada je industrijalizacija transformisala život za sve u razvijenom svetu. A Hoperova slika je prikaz efekata brzih promena koje je doneo savremeni život.
Ova slika prikazuje troje korisnika koji sede oko kasnonoćnog kafića sa jednim konobarom koji se bavi svojim uobičajenim poslom. Oštar kontrast stakla i jarko osvetljene unutrašnjosti kafića u odnosu na tamni, dosadni ugao napolju bio je tačno poređenje toga kako je život u unutrašnjosti grada zbližavao ljude. Ali nikada nisu bili udaljeniji sa društvenog stanovišta.
3. Realizam – Olimpija od Eduara Mane-a
Jedno od najpoznatijih imena pokreta realizma bio je Eduar Mane. Njegove slike su se uglavnom fokusirale na život u francuskom društvu tokom tog vremena, ali je takođe posebno voleo ženski oblik.
Njegovo delo iz 1863. pod nazivom Olimpija spojilo je oba interesovanja na način koji se slavi kao jedna od najvećih realističkih slika u istoriji.
Rad prikazuje ženu, za koju istoričari umetnosti veruju da je prostitutka, kako se izležava na otvorenom krevetu na način koji skoro poziva gledaoca da joj se pridruži.
4. Tegljači na Volgi – Ilja Repin
Smatra se da je Ilja Repin odgovoran za osnivanje pokreta u Rusiji u drugoj polovini 19. veka.
On je jedan od poznatijih zagovornika soc-realizma koji je nastojao da se istakne svakodnevne borbe običnog radnika. Repinova slika pod naslovom „Teglenice na Volgi“ predstavlja njegove napore da u to vreme stavi u fokus težak položaj običnog mornara i pristaništa u popularnim lučkim gradovima duž reke Volge. Naslikano 1873. godine, ovo delo je bilo delo koje je Repin stvorio nakon što je proveo mnogo meseci sedeći pored reke Volge, posmatrajući brodove i čamce kako prolaze dok su se radnici na svakom brodu energično trudili na palubama.
Takođe je poznat po svojim slikama koje prikazuju ove radnike koji su se bavili svojim slobodnim aktivnostima posle posla koje su uključivale piće i igranje koje je Repin video kao jedinstven i poseban osećaj drugarstva među radnicima.
5. Realizam – Anđeo od Žan-Fransoa Milet-a
Jean-Fransoa Millet je jedan od osnivača pokreta realizma. Njegova dela pričaju priče o mnogim francuskim seljacima na način koji je osvetlio njihove živote svetu oko njih, posebno francuskoj aristokratiji kojoj je bio stran od tako teškog rada kakav je bio uobičajen za Francuze nižeg društvenog statusa.
Njegovo delo pod nazivom Anđeo je naslikano 1859. godine i prikazuje kako se klanja da bi izgovorio molitvu „Anđeo“ nakon napornog dana rada u polju. Rad je prvobitno nazvan Molitva za usev krompira, ali je kasnije promenjen. Smatra se jednom od najpoznatijih slika realizma.
6. Gross klinika – Tomas Ikins
Sredinom 1800-ih bilo je vreme u kojem su mnoga medicinska dostignuća pomogla da se utre put ka inovacijama koje su zaista promenile svet i realizam.
Tomas Ikins je u to vreme bio fasciniran medicinom. Njegov rad iz 1875. pod nazivom The Gross Clinic predstavlja snimak istorije jednog od vodećih svetskih medicinskih instituta u to vreme.
Ova slika prikazuje Semjuela D. Grosa, jednog od vodećih hirurga u svetu. Koji je sa nekim od svojih studenata na medicinskom koledžu Džeferson u Filadelfiji angažovan u instrukcijskoj hirurgiji.
7.Realizam- Kristinin svet od Endrua Vajeta
Sredinom 20. veka bilo je vreme kada je dečija paraliza opustošila mnoge ljude širom Sjedinjenih Država. Mnogi istoričari umetnosti veruju da je centralna figura slike Endrua Vajeta ,pod naslovom Kristinin svet, jedna od mnogih ljudi koji su živeli sa ovim stanjem, koje se u to vreme nije moglo lečiti.
Napravljena 1948. godine, Vajetova slika prikazuje žensku figuru koja sedi u visokoj travi na padini u blizini onoga što izgleda kao usamljena seoska kuća u otvorenoj preriji. Mnogi istoričari umetnosti veruju da je devojčica Vietova poznanica po imenu Ana Kristina Olson. Koja je zapravo patila od degenerativnog mišićnog poremećaja, zbog kojeg nije mogla da hoda.
Scena je ona koja prikazuje devojčicu kako verovatno puzi do svoje kuće u daljini. Realizam ovde prikazuje sumornu stvarnost života sa kojim se nose oboleli od dečije paralize.

8. Sajam konja – Rosa Bonheur
Rosa Bonheur se smatra jednom od najpoznatijih umetnica u novijoj istoriji moderne umetnosti. Njeni radovi su uglavnom bili fokusirani na životinje. Ona je zaslužna za proizvodnju jedne od najpoznatijih slika realizma u svom delu pod nazivom Sajam konja.
Konkretno okruženje ove slike prikazuje sajam konja koji se održao na Bulevaru de l’Hopital u Parizu. Žene su retko bile prisutne na ovakvim događajima. Bonher se obukla kao muškarac kako bi izbegla da privlači neželjenu pažnju, dok je posmatrala povorku sajma. Realizam ovde prikazuje ograničenja žena u tom periodu.
9. Realizam – Kamenolomci od Gistava Kurbea
Gistave Kurbe je 1850. dobio dosta kritika od ljubitelja umetnosti i kritičara nakon što je izložio svoj rad pod nazivom The Stone Breakers na Pariskom salonu.
Smatra se da ova pojedinačna slika ima glavnu ulogu u pokretanju pokreta realizma u Francuskoj i Evropi jer je bila jasan odmak od dugogodišnje tradicije slikanja scena i figura na način koji je poštovao višu klasu i različite aktivnosti koje su bile uobičajene. onima iz aristokratskog staleža.
Slika prikazuje dva kamenara, okrenuta leđima gledaocu, koji se bave nemilosrdnim zadatkom razbijanja velikog kamenja do upotrebljivog šljunka.
Ovo je bilo posebno grubo zanimanje i mnogi pripadnici francuske više klase su to delo videli kao grubi prikaz seljačkog života koji je bio nedostojan pažnje pariske više klase koja nije bila upoznata sa praksom ručnog rada.
Veruje se da je Kurbe naslikao delo kako bi skrenuo pažnju na teškoće sa kojima su se u to vreme nalazili mnogi francuski seljaci, dok je bogata aristokratija uživala u potpuno drugačijem postojanju.
10. Realizam -Vislerova majka od Džejmsa Meknil Vislera
Među najpoznatijim slikama realizma ikada urađenim je Vistlerova majka, koju je proizveo James Meknil Vistler 1871.
Ova slika je na prvi pogled posebno sumorna i svečana. Ali kritičari umetnosti i istoričari širom sveta su fascinirani njegovom sposobnošću da svoju majku, Anu Meknil Visler, prikaže na izuzetno visokom nivou detalja i kompozicije.
Nije jasno u kakvim je okolnostima nastala slika i da li je žena u žalosti. Ili je jednostavno ukrašena skromnom crnom haljinom, koja je bila uobičajena za to vreme.
Jedinstvena slika žene koja pozira kako sedi u profilu uz tamni zid i pokriveni prozor, smatra se jednom od najpoznatijih slika ere realizma.
Mnogi ga nazivaju „Američka Mona Liza“. Jer sadrži isti nivo misterije i majstorstva kao Da Vinčijevo poznato remek-delo.
Uticaj realizma na modernu i savremenu umetnost
Prvobitna tradicija realističke umetnosti trajala je nekoliko decenija. Definicija realizma u vizuelnim umetnostima se od tada proširila da obuhvati širok spektar umetničkih dela koja su tačni prikazi stvarnosti i ne koriste apstrakciju. Uticaj modernističkog realizma prati se kroz istoriju umetnosti i imao je direktan uticaj na impresionizam. Uspon fotografije u 20. veku i njena mejnstrim popularnost nastavili su da utiču na umetnike da stvaraju različite oblike umetnosti koji su bili društveno svesni i politički orijentisani jednostavnim crtanjem iz scena iz stvarnog života.
Kasniji pokreti, kao što su nad-realizam i neo-realizam, prilagodili su originalnu filozofiju realizma kako je savremeni svet nastavio da se menja. U svetlu Drugog svetskog rata i posleratnog perioda, ovi umetnički pokreti su imali više eskapistički pristup stvaranju umetnosti. Umesto tačnih prikaza svakodnevnog života, ovi umetnici su istraživali alternativne vizije stvarnosti. Mnogi umetnici su nastojali da bolje razumeju unutrašnje svetove ljudskih bića istražujući dubine ljudske svesti kroz svoju umetnost.
Veliki deo savremene umetnosti nastavlja da se širi na trendove koje je uspostavio realistički pokret. Realizam sada postoji kao opštiji termin za umetnost koja je tačan prikaz stvarnog života koji je umetnik pod pomnim posmatranjem. Međutim, slično kao i realizam, umetnost stvorena u ovom stilu nastavlja da izražava društvenu, političku i kulturnu svest i zabrinutost, često narušava status kuo i baca svetlo na mnoge surove istine koje postoje u današnje vreme.

Ukoliko posedujete antikvitete ili umetnine koje bi želeli da prodate, možete pogledati koje sve predmete otkupljujemo na : OTKUPLJUJEMO – Antikvarnica Beograd – Belgrade Antiques.